10

KOLOVOZ, 2017

Life goals
Motivational
Lies

Laži u koje nas je društvo uvjerilo da su istina!

U životu, kroz proces odrastanja i učenja stičemo određena znanja i iskustva za koja pretpostavljamo da su točna ili da nisu, ovisno od koga te informacije dobivamo. Upravo zbog toga, od koga ili odakle stižu informacije, iste prihvaćamo kao činjenice, kao istinu ili kao laž.

Sve što naučimo, bilo da je istina ili laž, ne samo da nas prati u životu nego i upravlja sa našim životima. Kroz odrastanje, školovanje, ali i kroz karijeru i rad sa tisućama ljudi iz regije smo došli do nekoliko laži ili zabluda s kojima su nas «hranili» kroz odrastanje i koje imaju dosta negativan efekt na naše živote i mogućnosti.

Sam znači usamljen

Odrastajući u malom gradu u BiH imao sam jedan neobičan strah svaki puta kada bi izašao u grad bez da imam neki dogovor. Tada nije bilo Facebooka i dogovori su se pravili ili u toku dana ili preko fiksnog telefona. Izaći SAM u grad i tražiti društvo gotovo sigurno znači da ćeš sresti nekoga tko će pitati: A što si sam?
Godinama kasnije, shvatio sam da «biti sam» ne znači biti usamljen, ne znači da nemaš društvo ili da se nitko ne želi družiti sa tobom. Biti sam znači da ti je ugodno biti sam sa sobom umjesto da tražiš vezu ili potvrdu drugih. Nešto kasnije sam vidio i sliku koja kaže: Ako primjetiš da gubiš prijatelje, to znači da napreduješ..
Zamislite se nad ovim . . .

Slika 1: Biti sam znači da ti je ugodno biti sam sa sobom.

Slika 2: Životni moto

Sreća dođe kad stekneš sve što želiš!

Imam dojam da uvijek nešto nedostaje da budemo sretni. Samo još … Na pitanje: kako ide ili kako si, prijetelj iz Beograda uvijek odgovara; dobro je, malo fali da bude «do jaja» … Ovo je još jedan mit koji smo naučili kroz odrastanje, da sreća dođe kada steknemo sve što želimo…

Ono što sam naučio do sada je da je sreća biti zadovoljan s onim što imaš i biti strpljiv dok ne dobiješ ono što sljedi u budućnosti. Biti zahvalan za jučer, zadovoljan danas i radovati se sutra je po meni definicija sretnog života. Zvuči kao dobra mantra, kada imaš što jesti danas, ne sramiš se onoga što je bilo jučer i nije te strah onoga što donosi sutra, ali u tome i jeste čar života i borbe koju svakodnevno prolazimo u ostvarenju ciljeva. Kada prihvatiš da su karte podjeljene i da moraš igrati sa onim što imaš, ALL IN i ne zvuči kao loša opcija…

Bol je nešto što moraš vidjeti

Hmmmm, ne uvijek … Ljudi pate i vrlo često na nekima od njih ne možeš primjetiti tu bol, dobro je skrivaju. Ja često kažem, da moj život na Facebooku samo predstavlja dobru reklamu za moj posao. Moj životni stil je reklama za moj posao, ono što ja stvarno osjećam, pozitivno ili posebno negativno nikada neću pokazati drugima. Moju bol ne možete vidjeti niti osjetiti. Oni ljudi koji otvoreno pokazuju svoju bol, najčešće samo glume u želji da privuku pozornost. Znate sve one koji su se danas «naradili»?

Slika 3: Ljudi koji otvoreno pokazuju svoju bol, najčešće samo glume u želji da privuku pozornost.

Slika 4: Zato je i «izmišljena» kriza srednjih godina kada ljudi shvate da ne mora biti sve onako kako je netko drugi odredio i da se mogu ponašati kako žele/p>

Život mora imati određeni sljed

Po meni ovo je najveća laž ikada!!! 5 minuta nakon rođenja su nam dodjelili: ime, lokaciju, nacionalnost, vjeroispovjest i postavili put kojim trebamo «kročiti» kroz život. Fuck that! Idi u osnovnu školu, pa u srednju, upiši fakultet, nađi posao, oženi se, odgajaj djecu, radi što ti se kaže i kad dođeš do penzije možeš uživati u
plodovima svoga rada i života.
Ne mora biti tako!!! Pitajte bilo koje dijete od 7 – 13 godina zašto ide u školu – odgovor je zato što mora! 3 od 5 studenata koji upišu fakultet ne znaju što žele biti kad završe fakultet.
Vjerojatno je zato i «izmišljena» kriza srednjih godina kada ljudi shvate da ne mora biti sve onako kako je netko drugi odredio i da se mogu ponašati kako žele – i društvo ih tako doživljava … Velika većina srednjoškolaca se još uvijek nada «državnom poslu» jer su im roditelji rekli da je to najsigurnije.

Samo mali broj privilegiranih ima pravo na vrhunski život

To je još jedna laž kojom su nas trovali cijelo djetinstvo. Kaže moj prijetalj, do 6 godine sam mislio da se zovem «ne diraj to». Cijeli život nas uče «gdje nam je mjesto» i koja su nam ograničenja, jednako siromašni i bogati i tako nastaje sve veći procjep između njih.
5% stanovništva uspjeva u privatnom poslu, zašto misliš da ti možeš? Tržište ne cijeni tvoje razmišljanje ili želje, čak ni vrijeme koje provedeš na poslu, tržište cijeni samo vrijednost koju daš. Jedini način da imaš više je da vrijediš više, a jedini način da vrijediš više jeste da učiš više. Zato se kaže da bogati imaju velike bibloteke, a siromašni velike televizije. Radna klasa prima plaću za fizički rad koji mogu dati, srednja klasa prodaje vještine ili znanja. Pitanje: Kako netko iz radničke obitelji, može sebi i porodici priuštiti benefite srednje klase?

Slika 5: Bogati imaju velike bibloteke, a siromašni velike televizije.

Tvoj je ponašanje mora biti u skladu sa…

Ovo je samo nastavak prethodne laži. Imam dojam da stalno nešto čekamo???? Da krenemo u školu! Da upišemo dobru srednju školu! Samo da je upisati fakulet. Eh,samo da riješim prvu godinu i već sam na pola puta. Treba diplomirati što prije i naći posao. Kad će godišnji, koliko još do praznika? Koliko mi treba da skupim za stan ili za polog za kredit? Kad imam stan, treba se ženiti i zasnovati porodicu. Samo da mi djeca upišu školu…
Jedino pravo vrijeme da napraviš ono što želiš je SADA – nikada neće biti bolje vrijeme niti idealniji uvijeti, uvijek će biti još nešto što što čekaš da se dogodi, i još nešto i još nešto i još … Pogledajte «norme» ponašanja kroz posljednjih 100 godina ili samo 10 godina! Ono što je bilo normalno – danas nije!! Stvari se mijenjaju, tako se i norme ponašanja mijenjaju, svijet to vidi i koristi, mi ignoriramo…

Slika 6: Uradi ono što TI želiš!

Štedi za crne dane

Nedavno sam pročitao nešto fenomenalno: Postat ćeš ono o čemu često razmišljaš. Hmmm, dođe mi da se zamislim, ako štedim za crne dane i o tome razmišljam – crni dani će sigurno i doći. Od kada znam za sebe vječno gledam borbu između dobra i zla, svjetla i tame i neminovno je da će nakon dobrog doći loše isto kao što nakon dana dođe noć ili nakon ljeta dolazi zima, ali isto tako je istina da će nakon zime opet doći ljeto i nakon mraka opet dan.
Stvar je naše percepcije i reakcije na ono što se događa oko nas, stvar je naših standarda i onoga što prihvaćamo od okoline. Želite štedjeti? Radite to za ciljeve u budućnosti, za nešto korisno ili ugodno, svakako za nešto pozitivno. Tako imate veću šansu da ćete stvarno uštjedjeti, a i zabavnije je.

Slika 7: Stvar je naše percepcije i reakcije na ono što se događa oko nas, stvar je naših standarda i onoga što prihvaćamo od okoline.

Biti jak znači ne osjećati

Odrasli smo uz junake, crtane ili filmske, mačo muškarce, uzore koji imaju i mogu sve i nikada baš nikada ne pokazuju osjećaje. Odrasli smo, posebno mi muški, uz mišljenje da ako pokažemo emocije gubimo muškost ili snagu, što nikako nije istina. U stvarnosti najjači (mentalno i fizički) ljudi na svijetu itekako pokazuju svoje osjećaje, pogledajte malo dalje od nosa ili TV-a i vidjet ćete da je puno lakše i jednostavnije: Reći hvala – ako stvarno osjećate zahvalnost. Volim te ako stvarno i otvoreno volite. Žao mi je ili opraštam ti, ako ste dovoljno ponizni da shvatite i prihvatite tuđi stav. Ako stvarno osjećate i to pokazujete, trebati će vam puno manje riječi da to opišete nego ako glumite «snažnu» ličnost. Biti jak ne znači znati sve. Pitati nije sramota, a svi najbolji su imali trenera ili mentora.

Slika 8: Ego je tvoj neprijatelj

Slika 9: Kad smo bili djeca, samo je nebo bila granica onogo što smo mogli postati, ali smo sa odrastanjem naučili praviti sami sebi ograničenja.

To nije za tebe ili sanjati je gubljenje vremena

Opet jedna strašna laž na koju se naviknemo i prihvatimo u procesu odrastanja. Sjetite se kad smo bili djeca, sve je bilo moguće. Poklopac od kante postaje volan nevjerojatnog bolida, nekoliko jastuka najsnažnija tvrđava, a trenutak inspiracije nas je mogao pretvoriti u bilo šta i bilo koga.
Kad smo bili djeca, samo je nebo bila granica onogo što smo mogli postati, ali smo sa odrastanjem naučili praviti sami sebi ograničenja. Ti to ne možeš, nije za tebe, jesi normalan/a, što si umišljaš, šuti i radi što ti se kaže su ostavili duboke tragove u nama i našim snovima, a snovi su za nekoga drugog, za neke nove klince…
Ako započneš razvoj neke ideje ili poslovne prilike, vrlo je vjerojatno da će prvih 10-tak komentara koje čuješ biti negativni. Mi kao društvo volimo stavljati ljude u kalupe, u kante, tko što može i tko je za što rođen ili nije. Vjerujem da je više onih koji su zbog negativnog komentara odustali od razvoja svoje poslovne ideje, nego onih koji su pokušali i doživjeli neuspjeh…

Ovo je 10-tak laži kojima nas društvo hrani od malena, laži toliko općeprihvaćene u našem društvu da neke od njih postaju pravila ponašanja, izgradnje našeg života, ali i upute za odgoj naše djece. I tako iz generacije u generaciju prenosimo laži i mitove dok oni ne postanu «pravila ponašanja» i naša ostavština na ovom svijetu.

Možda je sve ovo gore krivo, možda je to samo moje viđenje situacije, možda ja imam drugačiju perspektivu i mogućnosti, ali to je MOJE mišljenje i moj stav prema životu – a ja se držim svojih stavova, ma šta vi mislili o tome…